F. M. Dostojevski

1 F. M. Dostojevski Zlo in i kazna Roman u est dijelova s epilogom s ruskoga preveo Iso Velikanovi F. M. Dostojevski : Zlo in i kazna Sadr aj PRVI DIO _____ 3 DRUGI DIO _____ 52 TRE I DIO _____ 114 ETVRTI DIO _____ 163 PETI DIO _____ 212 ESTI DIO _____ 257 EPILOG _____ 312 RJE NIK _____ 322 2 F. M. Dostojevski : Zlo in i kazna PRVI DIO I Na po etku mjeseca srpnja, po neobi no toplom vremenu, pred ve e, izi e neki mladi na ulicu iz svoje sobice, koju je bio unajmio kod stanara u S-skoj uli ici1, te krene polaga-no, kao da se skanjuje, prema K-nu Sretno je izbjegao susret sa svojom gazdaricom na stepenicama.

2 Njegova sobica nalazila se pod samim krovom visoke etvorokatnice i li ila vi e na ormar nego na stan. Gazdari-ca pak, koja mu iznajmljiva e tu sobu s objedom i poslugom, stanovala je jedan kat ni e, u zasebnu stanu, pa kad god bi izlazio na ulicu, morao bi svakako pro i kraj gazdari ine kuhinje, koja je gotovo uvijek bila irom otvorena na stubi te. I svaki put, kad god bi ovud prolazio, mladi a bi podilazilo neko bolno, stra ljivo uvstvo, kojega se stidio i zbog kojeg se mr tio. Du an je gazdarici i kosom na glavi, te ga je strah da se ne sretne s njom. Nije on boja ljiv i zastra en, nego ba obratno; no odnekoga je vremena bio u razdra lji-vu i napetu stanju, koje je li ilo na hipohondriju.

3 Toliko se zadubao u samoga sebe i usa-mio, da se bojao ak svakoga susreta, a ne samo susreta s gazdaricom. Ubila ga siroma -tina, ali ga je ta tjeskoba u posljednje vrijeme prestala ti titi. Svojim svakida njim poslo-vima sasvim se prestao baviti i nije htio da se bavi. U stvari se on nikakve gazdarice nije bojao, ma to mu god ona spremala. Ali zastajati na stubama, slu ati kojekakve gluposti o dnevnim tricama, koje ga se ni ta ne ti u, sve to navaljivanje, da plati, sve te prijetnje, pritu be i usto se jo sam izvla iti, ispri avati se, lagati, - ta bolje je mugnuti niz stube kao ma ka i izma i, da te nitko ne vidi. 1 U Stolarskoj uli ici, pored Sijenskoga trga.

4 2 Prema Koku kinu mostu na kraju Stolarske uli ice pored Sadove ulice. 3 F. M. Dostojevski : Zlo in i kazna Me utim, ovoga puta, bojazan od susreta sa svojom vjerovnicom prenerazi ak i njega samoga, kad je izi ao na ulicu. "Na ovakvo djelo ho u da se odva im, a ovamo se bojim takvih sitnica!" pomisli on s u-dnim smije kom. - "Hm!.. sve je u rukama ovjeka, a uvijek mu izmakne ispred no-sa, jedino zbog pla takav je ve Zanimljivo je, ega se ljudi najvi e bo-je? Novoga koraka, nove vlastite rije i boje se oni najvi Uostalom ja brbljam previ e. Zato i ne radim ni ta, jer brbljam. No mo da je i ovako: zato brbljam, jer ni ta ne radim.

5 Nau io sam se brbljati za ovih posljednjih dana, le e i dane i no i u kutu i premi ljaju o tricama i ku inama. No, za to ja sada idem? Zar sam ja sposoban za t o ? Zar je t o ozbiljno? Nimalo nije ozbiljno. Tako, fantaziraju i, sam sebe tje im; igrarije! Pa da, mo -da i jesu igrarije!" Na ulici je vladala stra na ega, a usto i zapara, ti ina, posvuda vapno, skele, opeke, pra- ina i onaj osobiti ljetni smrad, tako poznat svakom Peterbur aninu, koji nije kadar unaj-miti ljetnikovac, - sve je to u jedan mah potreslo mladi u i onako ve rastrojene ivce. Oduran zadah iz kr ama, kojih ba u ovom dijelu grada ima sva sila, i pijanci, koje je sva-ki as sretao, iako bija e radno vrijeme, popunjavali su gadan i tu an kolorit slike.

6 Osje- aj silnog ga enja pojavi se na trenutak na finim crtama mladi evim. Uzgred budi re e-no, bija e on osobito lijep, krasnih tamnih o iju, tamnoplave kose, vi i od srednjega rasta, vitak i stasit. No nabrzo zapadne u duboku zami ljenost, skoro kao u neku otupjelost, te je hodao ne primje uju i vi e ni ta oko sebe, a i ne ele i da i ta primje uje. Pokatkad bi samo promrmljao togod sam sebi, jer bija e nau an na monologe, to je sada priznavao sam sebi. U taj as bio je i svjestan, da mu se misli povremeno brkaju i da je jako slab: ve je drugi dan, kako nije skoro ni ta jeo. Tako je bijedno bio odjeven, da bi se drugi ovjek, ak i naviknut, ustru avao, da po bije-lu danu izlazi na ulicu u takvim dronjcima.

7 Uostalom, ova je gradska etvrt bila takva, da je tu bilo te ko nekoga za uditi odje om. Sjennaja plo ad (Sijenski trg) u blizini, sile-sija poznatih kr mi, i ponajvi e cehovsko, zanatlijsko stanovni tvo, zbijeno po tim sredi- njim peterbur kim ulicama i uli icama, za arene ponekad op u panoramu takvim liko-vima, da bi gdjekad pri susretu s nekom spodobom bilo neobi no i za uditi se. No u mladi evoj se du i nagomilalo ve toliko zlobnog prezira, da se on uza svu svoju, gdje-kad jaku mladu osjetljivost, nije ni najmanje stidio svojih prnja na ulici. Druga ije je bilo, kad se sretne s kojim znancem, ili s pre a njim drugovima, s kojima se uop e nije volio Ali kad su taj as, bogzna za to i kuda, provezli ulicom pijanca u ogromnim ta-ljigama, u koja je bio upregnut golem teretni konj, i pijanac mu na prolasku iznenada do-viknuo: "Ej ti, njema ki klobu aru!

8 " i razderao se u sav glas, pokazuju i na njega rukom, - mladi naglo zastane i gr evito zgrabi svoj e ir. Bio je to visok, okrugao, Zimmerma-nov e ir, ali ve posve izno en, izlinjao, izrup an i izmrljan, bez oboda i sasvim nepo-dobno naheren. Ali ga nije pro imao stid, nego sasvim drugo uvstvo, nalik na zapla e-nost. - Ja sam to i znao! - aptao je zbunjen. - Tako sam i mislio! To je najgadnije! Evo ovakva nekakva glupost, ma kakva tri ava sitnica mo e da pokvari svu zamisao! Jest, suvi e je primjetljiv e Smije an, pa zato i Uz moje dronjke treba svakako kapa, kakvagod pljosnata poga a, a ne ova nakaza.

9 Nitko ne nosi ovakav e ir, primijetit e me na vrstu3 daleko i glavna stvar, zapamtit e onda, i eto dokaza. Treba tu biti 3 vrsta ruska mjera za du inu, 1,06 km 4 F. M. Dostojevski : Zlo in i kazna to Sitnice, sitnice, glavna su stvar!.. Te sitnice i upropa uju vazda i Put mu nije bio dalek; znao je dapa e, koliko ima kora aja od vrata njegove ku e; upravo sedam stotina trideset. Jedanput ih je izbrojio, dok je bio duboko zami ljen. U ono doba nije jo ni sam vjerovao tim svojim sanjama i samo se je uzrujavao zbog njihove drske, ali zamamne smionosti. Ali sada, nakon mjesec dana, zapo injao je to druga ije posmatrati, te je uza sve angrizave monologe o svojoj nemo i i neodlu nosti privikao da "drsku" sanju i preko volje smatra ve podhvatom, premda jo vazda nije vjerovao sam sebi.

10 Sa-da je dapa e krenuo, da izvr i p o k u s svoga pothvata i na svakom mu je koraku uz-rujanost bivala sve ja a i ja a. Srce mu je zamiralo i ivci drhtali, kad se je pribli io golemoj ku i, koja je jednom stra-nom gledala na kanal4, a dugom na S-u5 ulicu. Ku a se sastojala od samih malih stanova i bila nastanjena svakakvim obrtnicima, kroja ima, bravarima, kuharicama, razli itim Nijemcima, djevojkama, koje ive od svog tijela, malim inovnicima, i sve tako. Na oba-dvoja vrata i kroz obadva dvori ta u ku i sve vrvi svijet, to ulazi i izlazi. Slu e ondje tri ili etiri paziku e. Mladi se obraduje, to nije sreo nijednoga, te mugne neopa en kroz vrata i odmah nadesno uz stube.